16. OBLJETNICA SMRTI PRVOG HRVATSKOG PREDSJEDNIKA DR. FRANJE TUĐMANA

16 je godina prošlo od smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Danas svjedočimo kako ljevica svojata dr. Tuđmana, kako se njegovi najžešći kritičari, oni koji nisu birali riječi i način na koji bi iskritizirali i obezvrijedili njegove poteze, povlače i mijenjaju priču. To je samo dokaz da je dr. Tuđman, koji je bio predsjednik i državnik 90-tih godina, u najteže doba za stvaranje Republike Hrvatske, kada je trebalo donositi odluke koje su značile život ili smrt za stotine i tisuće ljudi, kada je bilo pitanje hoćemo li imati Hrvatsku kakvu želimo, bio ključna osoba u hrvatskoj povijesti bez čijeg vodstva ne bi ostvarili tisućljetni san o neovisnoj i samostalnoj Domovini.

16 godina nakon njegove smrti u školama, na javnim tribinama, učimo tko je bio dr. Franjo Tuđman, pokušavamo prenijeti znanje na mlade koji dolaze, na mladiće i djevojke koji će biti budući političari, koji će voditi i odlučivati o sudbini Republike Hrvatske u budućnosti. Činjenica je kako na današnjoj hrvatskoj političkoj sceni kronično nedostaju ljudi poput dr. Tuđmana, koji čak i ne moraju donositi teške odluke poput njega, jer odluke koji moraju donositi mnogo su lakše, no ni to nisu u stanju, rekao je Ivan Anušić, predsjednik Županijskog odbora Hrvatske demokratske zajednice Osječko-baranjske županije, nakon polaganja vijenca i paljenja svijeća uz spomenik dr. Franji Tuđmanu na Trgu slobode u Osijeku.

Temeljeći svoju politiku na svim progresivnim, naprednim tradicijama suvremene hrvatske povijesti i suvremene hrvatske politike, usprkos preprekama i teškoćama unutar bivše Jugoslavije i usprkos nesklonoj međunarodnoj zajednici, dr. Franjo Tuđman hrvatski je narod doveo do ostvarenja svoga tisućljetnog sna – stvaranja samostalne, demokratske, moderne, europske Republike Hrvatske.

Nakon prvih demokratskih izbora 1990. godine, i pobjede Hrvatske demokratske zajednice, u Saboru je 30. svibnja proglašen predsjednikom Predsjedništva SR Hrvatske. U samostalnoj Republici Hrvatskoj još je dva puta pobijedio na neposrednim predsjedničkim izborima, i to 1992. i 1997. godine.

Godine državništva obilježene su agresijom na Republiku Hrvatsku, međunarodnim priznanjem Republike Hrvatske koje je započelo u siječnju 1992. godine, Domovinskim ratom i poratnim razdobljem mirne reintegracije, te aktivnostima usmjerenim na učvršćivanje međunarodnog položaja Republike Hrvatske.

Umro je 10. prosinca 1999. u Zagrebu i pokopan 13. prosinca na zagrebačkom groblju Mirogoj.