HRVATSKA OSTALA BEZ DVA VELIKANA – PREMINULI MARKO VESELICA I TOMISLAV IVANČIĆ

Danas su nas napustila dva hrvatska velikana – Marko Veselica, istaknuti „hrvatski proljećar“ i Tomislav Ivančić, jedan od omiljenih svećenika u Hrvata.

„Hrvatski Mandela“ – Marko Veselica

Nakon duge i teške bolesti u 81. godini života napustio Marko Veselica, istaknuti ekonomist i političar poznat kao „hrvatski Mandela“ koji je taj nadimak dobio zbog angažmana i zatvaranja u vrijeme Hrvatskog proljeća. Preminuo je jutros u zagrebačkoj bolnici Fran Mihaljević najvjerojatnije od sepse, bio je teško bolestan, a u bolnici je završio još prošle godine u prosincu.

Sudjelovao je u Hrvatskom proljeću, nacionalnom pokretu putem kojeg su se tražila prava za Hrvatsku unutar tadašnje Jugoslavije, a tada je bio jedan od medijski najeksponiranijih osoba.Bio poznat po svojim govorima i tekstovima, a zalagao se za tržišnu ekonomiju u okviru socijalizma. U političkim pogledima bio je za samostalnost i državnost Hrvatske. Nakon sloma tog pokreta, Veselica osamnaest godina provodi po suđenjima i u jugoslavenskim zatvorima te u potpunoj izolaciji od javnosti. Napisao je desetak knjiga, najpoznatije su „Moja hrvatska sudbina“ i „Uznički dnevnik“.

Krajem 1980-ih sudjelovao je u osnivanju HDZ-a, a kasnije je osnovao i Hrvatsku demokratsku stranku, s braćom Vladom i Ivanom Gabelicom, a potom osniva i Hrvatsku kršćansko-demokratsku uniju. Bio je zastupnik u Hrvatskog saboru od 1995. do 2000. godine.

Povodom 45. godišnjice uhićenja hrvatskih proljećara, prije mjesec dana, teško oboljelog Marka Veselicu posjetio je premijer Andrej Plenković.

Poznati svećenik i utemeljitelj hagioterapije – Tomislav Ivančić

Danas je u 79. godini života i 51. godini svećeništva preminuo i mons. dr. Tomislav Ivančić, svećenik Zagrebačke nadbiskupije. Bio je katolički svećenik, teolog i filozof, a poznat je po tome što je osnovao Centar za duhovnu pomoć u kojem je razvio i primjenjivao terapijsku metodu duhovne medicine – hagioterapiju koja je izvorni hrvatski model istraživanja i terapijskog djelovanja na području čovjekove duhovne dimenzije. Duhovne obnove i seminari koje je on organizirao bili su vrlo popularni u Hrvatskoj, ali šire.

Godine 1966. zaređen je za svećenika, a godinu dana kasnije postiže licencijat, da bi 1971. doktorirao u Rimu. Iste godine postaje asistent pri Katedri fundamentalne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a 1998. imenovan je dekanom istog fakulteta. Godine 2001. izabran je za rektora Zagrebačkog sveučilišta, a od 2010. godine imenovan je profesorom emeritusom.

Zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić imenuje ga 1983. kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog, a Sveti Otac Benedikt XVI. imenuje ga monsinjorom 2010. godine.
Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 2004. godine članom Međunarodne teološke komisije, a na drugi mandat iste komisije, 2009. godine, potvrdio ga je papa Benedikt XVI.

Za cjelokupni istraživački teološki i filozofski rad, prvi hrvatski predsjednik, dr. Franjo Tuđman, odlikovao ga je najvišim priznanjem za znanstveni rad – redom Danice hrvatske, medaljom Ruđera Boškovića. Utemeljitelj je Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć.

 

 

 

 

Podijelite ovu vijest s drugima:
  • 187
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •