IVAN ANUŠIĆ: HRVATSKA GUBI 475 MILIJUNA EURA IZ EU FONDOVA

Dobrovićevu promjenu plana platit će – građani

Hrvatski bi građani vrlo lako mogli iz svoga džepa plaćati nemar političara koji su upravljali zemljom proteklih godina. Ovaj put razlog za to moglo bi biti zbrinjavanje, odnosno nezbrinjavanje, komunalnog otpada. Naime, Hrvatska će teško uspjeti ispuniti obvezu prihvaćenu pri ulasku u Europsku uniju, prema kojoj nakon 2018. neće smjeti odlagati neobrađeni otpad, a do kraja 2020. godine mora najmanje pola komunalnog otpada razdvajati i slati na oporabu. Ako to ne ispuni, plaćat će kaznu. A kaznu sigurno neće plaćati “netko drugi”, nego jedinice lokalne samouprave, koje su odgovorne za prikupljanje komunalnog otpada, odnosno njihovi građani.

Višemilijunske kazne

Ovaj se problem ponovno rasplamsao nakon što je tehnički ministar zaštite okoliša Slaven Dobrović zaustavio projekte koji su se razvijali u skladu s Planom gospodarenja otpadom te najavio donošenje novog, drukčijeg plana, kao da se do sada oko pitanja gospodarenja otpadom u zemlji ništa nije radilo. Nacrt novog plana trebao bi čak biti usvojen na jednoj od sljedećih sjednica tehničke vlade. A protiv toga su u Hrvatskoj udruzi za gospodarenje otpadom (HUGO), gdje su nacrt prijedloga ocijenili lošim, s mnogo nedostataka. U priopćenju poslanom medijima zamjenik predsjednika HUGO-a Danko Fundurulja upozorio je da, ako bude usvojen novi plan gospodarenja otpadom, Hrvatskoj “prijeti gubitak od 475 milijuna eura sredstava EU fondova, kao i višemilijunske kazne zbog nepoštovanja propisa o zbrinjavanju otpada”.

Ministar je, pojednostavljano rečeno, protiv gradnje regionalnih centara za gospodarenje otpadom ili mehaničko-biološke obrade otpada, držeći je zastarjelom, premda se ona i dalje koristi u EU. On se zauzima za potpuno razdvajanje korisnog otpada na mjestu nastanka, no ne nudi rješenje što s drugom polovinom otpada koju treba obraditi. Postojeći plan, upozoravaju iz HUGO-a, želi na brzinu zamijeniti novim, za koji još ne postoji tehničko- tehnološka ni ekonomska analiza, a suprotan je i preporukama Strategije gospodarenja otpadom.

Predsjednica HUGO-a Aleksandra Anić Vučinić za naš je list objasnila kako je ta udruga u više navrata upozorila na štetnost novog plana koji želi donijeti ministar, na njegove nedorečenosti, financijske neodrživosti, čak i na nezakonitosti. Naglasila je kako ministrov nacrt novog plana ne podržava struka, ni jedinice lokalne samouprave. Podržavaju ga samo udruge za zaštitu okoliša.

– Ako se donese novi plan, Hrvatska neće moći povući sredstva iz Operativnog programa (EU) još dvije do tri godine, jer će to biti sasvim drukčija koncepcija od one koju smo provodili proteklih deset godina. Naše obveze do 2020. godine nećemo ispuniti i plaćat ćemo penale EU-u – ističe Aleksandra Anić Vučinić.

Osječki primjer

Osijek je prilično dobar primjer koliko se odvojenim prikupljanjem iskoristivog otpada može smanjiti količina koja završava na deponiju. Od 2008. godine, kada je na odlagalištu završilo 36.120 tona komunalnog otpada, do danas ta je količina prepolovljena. Količine papira, stakla, plastike, metala i drugog iskoristivog otpada koji se prikuplja na ekootocima i u reciklažnom dvorištu i potom završava u ponovnoj preradi, svake su godine sve veće. No sav preostali otpad završava na odlagalištu Lončarica Velika.

Da je kod Antunovca otvoren regionalni centar za gospodarenje otpadom Orlovnjak, čija je gradnja odavno planirana, ali još nije na vidiku, Lonačarica Velika, kao deponij, ne bi više ni postojala. Nakon razdvajanja korisnog otpada, sav preostali otpad bio bi prerađen i pretvoren u energent ili novu sirovinu. S novim planom Orlovnjak je upitan, odnosno njegov kapacitet, upozoravaju iz HUGO-a, a i cijena odvoza i obrade otpada bila bi financijski nepovoljna za građane. U Općini Antunovac zabrinuti su zbog zaustavljanja projekta prema postojećem Planu gospodarenja otpadom. Njezin načelnik Ivan Anušić ističe kako savjesnije gospodarenje otpadom sa sobom nosi i sniženje cijene odvoza smeća za kućanstva jer se unapređuje postojeći odvoz otpada i potiče korisnike da reciklirajući što više otpada smanjuju i cijenu njegova odvoza. Odvoz otpada ne bi se naplaćivao paušalno po kućanstvu, nego prema količini otpada po broju stvarno odvezenih kanti tijekom mjeseca.

– Osječki Unikom intenzivno se pripremao za novi sustav, a s njim i mi u Općini Antunovac, koja je potpuno spremna za prelazak i uspostavu sustava koji bi osigurao održivu ravnotežu između recikliranja i odlaganja otpada. Komposteri i kante su podijeljeni, zeleni otoci i reciklažno dvorište spremni. Kante su čipirane, a na vozila su postavljeni čitači čipova. Međutim, negdje je zapelo, jer projekt i dalje stoji. Iz Unikoma su nam poručili kako su sve pripreme napravljene, a kako bi jedinice lokalne samouprave uskladile odluke i napravile novi način obračuna odvoza smeća te konačno realizirale projekt, potrebno je ipak donijeti određene uredbe sukladno sa Zakonom o održivom gospodarenju otpadom. Čeka se odluka Ministarstva zaštite okoliša i prirode – kaže Anušić, upozoravajući na štetnost zaustavljanja cijelog projekta, zbog čega će najviše gubiti građani.

ŠTO S PREOSTALOM POLOVINOM?

Ministar Dobrović kao dobar primjer gospodarenja otpadom naveo je otok Krk. “Hrvatska bi do 2020. trebala doći do stope odvojenog prikupljanja otpada od 50 posto. Gledamo li najoptimističniju metodologiju obračuna, u posljednjih smo 20 godina postigli stopu od 24 posto, što znači da čak i uz europski prosjek rasta od 3-5 posto godišnje ne možemo ostvariti traženi minimum. To je jasno i iz primjera Krka, kojemu je trebalo gotovo desetljeće da dođe do stope od 45 posto, no ostatak otpada i dalje šalje na klasično odlagalište. Čak i ako nekako uspijemo dosegnuti stopu od 50 posto, postavlja se pitanje što će biti s ostalih 50 posto otpada. I ta će količina negdje morati biti zbrinuta i obrađena. A to sigurno neće moći biti na klasičnom odlagalištu”, kaže Danko Fundurulja, potpredsjednik HUGO-a. Iz financijskog izvještaja za 2014. tvrtke Ponikve Eko otok Krk d.o.o. vidljivo je da ostvaruje prihode od oko 2,5 milijuna kuna od sekundarnih sirovina i ambalaže, a rashodi su joj oko 29 milijuna kuna.

“To znači da odvojeno prikupljanje kod ovakvog funkcionalnog sustava može pokriti samo 8 posto rashoda, a ostalo plaćaju građani kroz komunalnu naknadu ili gradski proračun. Taj se trošak ne vidi na računu, ali ga građani plaćaju indirektno. Je li to onda jeftinije”, pitaju u HUGO-u.

U REGIONALNIM CENTRIMAZA OTPAD ZAVRŠNA PRERADA

“Svih 13 regionalnih centara za gospodarenje otpadom koji su dio postojeće strategije (i dio su ispregovaranih stavki pri ulasku Hrvatske u EU) uključuje i reciklažu kao primarnu aktivnost prije prikupljanja nesortiranog otpada. Tek nakon procesa sprječavanja nastanka otpada, a potom odvajanja nastalog otpada, ostatak otpada odlazi u centre za gospodarenje, gdje se primjenom najmodernije tehnologije, bez opasnosti za okoliš, pretvara u energente i korisne sirovine, a gorivo iz otpada pozdravljeno je kao alternativni izvor energije”, istaknuo je Mladen Jozinović, voditelj Grupacije centara za gospodarenje otpadom pri HGK-u, u priopćenju poslanom medijima.

Izvor: Glas Slavonije/Igor MIKULIĆ