7. srpnja 1991. Ćelije su spaljene i izbrisane s lica zemlje. Bilo je to prvo selo u Hrvatskoj koje je doslovno sravnjeno sa zemljom, a stanovništvo ubijeno ili protjerano.
Nakon Ćelija, po istom obrascu, spaljena su i uništena brojna hrvatska sela i naselja od Vukovara do Prevlake s isključivom namjerom uništenja i protjerivanja hrvatskog stanovništva.
Kao izaslanik predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović položio sam vijenac i upalio svijeću na mjestu pogibije hrvatskih branitelja Dragutina Bedžula i Damira Pavičića, mjestu sjećanja koje se nalazi na samoj granici Osječko-baranjske i Vukovarko-srijemske županije.
Vijenci su položeni i na seoskom groblju u Ćelijama, a položili su ga predstavnici obitelji poginulih i nestalih branitelja, udruge domovinskog rata iz Ćelija, Tenje, Laslova, moto klubovi Golubica i Veterani, udruge branitelja 106. brigade, udruge dragovoljaca Vukovarsko-srijemske županije, koordinacije udruga grada Vukovara, udruga veterana vojne policije, veterana 3. gardijske brigade, te predstavnici drugih udruga branitelja Domovinskog rata. Počast poginulim braniteljima i civilima dao je i zastupnik u Hrvatskom saboru Stevo Culej, te predstavnici grada Osijeka i Osječko-baranjske županije.
Ćelije su danas novo selo, sve je obnovljeno i izgrađeno. Crkva Srca Isusovog, kao i sve privatne kuće, bila je sravnjena sa zemljom do te mjere da mještani nisu posve sigurni je li nova izgrađena točno na mjestu stare crkve.
“Ćelije su kao ptica Feniks, dugo žive, onda su pretvorene u pepeo iz kojega se rodilo novo selo. No, u novom selu rade samo crkva i mrtvačnica. Mještani Ćelija, koji su toga kobnog dana izgubili život, nama su u baštinu ostavili ne samo državu Hrvatsku, nego i slobodu. Zato trebamo udružiti glave, zajednički i pametno od Ćelija ponovno učiniti naseljeno i životno selo”, nakon svečanosti polaganja vijenaca, na svetoj misi, rekao je vlč. Dejan Bubalo, župnik crkve Srca Isusovog u Ćelijama.